Ja sam mama i ja sam kradljivica čokolade.
Kome ju kradem? Svome sinu.
Imao je 5-6 godina kada sam to shvatila.

Bilo je to nekad nakon sv. Nikole. Taj dan sam odlučila napraviti veliko čišćenje stana. To je značilo pranje prozora, prozorskih okvira, brisanje prašine s mjesta koje inače nisu toliko vidljiva pa ih uspješno zaobilazim mjesecima, sve dok me ne počne mučiti savjest. Da. Mjesecima. Dobro ste pročitali.

I tako sam došla i do njegove sobe. Na klupici prozora bila je moja slika odnosno slika mene koju je moj sin nacrtao još u vrtiću vodenim bojama. Ako si ju želite dočarati, Meduza je odlična asocijacija. Odlučila sam ju pomaknuti kako bi obrisala prašinu s nje.
Iza slike skrivena je mala hrpica slatkiša. Pogledam ju i zazebe me oko srca. Zašto je moj sin imao potrebu sakriti te slatkiše pitam se. Nikada nije bio škrt niti sebičan, upravo suprotno. Predivan dječačić empatičan i nesebičan.

Pozvala sam ga da dođe i pokazala mu što sam pronašla. Pogledao je u pod.
˝Ljubavi kako to da si mislio da trebaš sakriti slatkiše˝ pitam ja.
Pogledao me s nelagodom na licu. ˝Pa znaš mama, kada god dobijem puno slatkiša i stavim ih u ladicu, odem spavati, a ti ih onda po noći pojedeš. ˝rekao je oprezno.
Osjećala sam se kao da me netko lupio mokrom krpom po glavi. Jadno moje djetešce. Mama mu krade čokoladu.
Stavila bih ga spavati, legla u krevet i napokon imala malo vremena za sebe. Razmišljala bih o proteklom danu i danu koji slijedi i često nisam mogla odmah zaspati pa bih se sjetila čokolade u njegovoj ladici.
Pomislila bih ˝ma samo ću jednu pojesti, neće ni primijetiti˝, onda bih pojela još jednu i još jednu… cijelo vrijeme se tješeći da slatkiši nisu zdravi za moje dijete pa ga na ovaj način zapravo ˝spašavam˝.

Godinama nakon toga čula sam raznorazne priče o mamama koje kradu svojoj djeci čokoladu dok mališani spavaju. Moram priznati da mi je bilo lakše znajući da nisam jedina.
Rado bih rekla da ova priča ima sretan završetak i da nakon tog ˝incidenta˝ nisam više nikada uzela poskrivećki svom djetetu čokoladu, ali to bi bila laž.
Sada to radim positno da ne primijeti! 🙂