Priča za laku noć.
VRIJEME ČITANJA: 5 MINUTA
U jednom lijepom vrtu živio je veliki puž.
Bio je to veliki vrt pun raznoraznog divnog povrća i voća.
Vrt je njegovala jedna starija gospođa koja je živjela u malenoj kućici odmah pored vrta.
Ovaj naš puž bio je veliki proždrljivac. Gdje god bi on došao vrt bi ubrzo nestao.
Spavao je ispod velikog lista salate jer je htio odmah, kada se probudi, doručkovati, a salatu je jaaako volio grickati. Tako bi odmah ujutro pojeo svoje sklonište pa bi iduću večer morao potražiti novo.
Nakon salate krenuo je prema velikim, crvenim paradajzima za koje mu je odmah zapelo njegovo puževo oko dok mu je drugo oko odmjeravalo lijepe, zelene krastavce na suprotnoj strani vrta.
Osmjeh mu je zatitrao na licu. ˝Njam, njam˝ pomislio je sretno i krenuo u svoj puževski puzi-plazi trk.
Kada je stigao do paradajza već je bilo podne i vrijeme za ručak.
Obzirom na to da se umorio, odlučio je pojesti cijelu jednu stabljiku punu sočnih, mirišljavih paradajza.
Naš debeljuškasti puž sretno je grickao paradajze kada je u jednom trenutku vlasnica vrta došla ubrati nekoliko paradajza za svoj ručak. Kada je vidjela puža vrisnula je i rekla: ˝Ti jedan debeli, proždrljivi pužu, nećeš jesti moje paradajze!˝
Zgrabila je malog proždrljivca i bacila ga daleko s ciljem da ga prebaci preko ograde, ali puž je pao na drugi kraj njezinog vrta ravno među krastavce!
Naš puž se, kao što možete zamisliti, jako razveselio! Da ga gospođa nije zavitlala u te krastavce ne bih tako brzo stigao do njih.
Otpuzao je do najvećeg i navalio. Pojeo je cijeli krastavac i krenuo na idući. Nakon što je pojeo nekoliko velikih krastavaca bilo mu je dosta.
Otpuzao je ispod najbližeg lista i zadrijemao.
Kada je sunce zašlo, puž se probudio i zaključio da je opet gladan. Ovaj put se uputio prema mirisnim jagodama koje su se nalazile u blizini.
Pojeo je skoro sve jagode kada je ponovno naišla gospođa u namjeri da si ubere malo voća za kolač koji je pripremala. Kada je ponovno ugledala onog istog debeljuškastog puža jako se naljutila.
˝AHA! Tu si dakle!˝ viknula je. ˝Pojeo si pola mog divnog vrta ti požderuh jedan! Skoro svi paradajzi su mi nestali, zelena salata, krastavci, a sada jedeš i moje jagode! Dosta mi je!˝
Zgrabila je puža, ali ovaj puta je stala i prvo razmislila gdje da ga baci. Sjetila se da ima jednu zločestu susjedu koja isto uzgaja svoj vrt.
Vragolasto se nasmiješila i prebacila puža preko ograde ravno u susjedni vrt.
Nakon toga je uzela dvije preostale jagode iz svog sada već skoro ogoljenog vrta i pojela ih zadovoljno.
Puž je u međuvremenu pogledao oko sebe i shvatio da se nalazi u sasvim novom vrtu. Ovaj vrt je bio još veći i ljepši od prethodnog s još više povrća. Sretno je zaključio da ga je ona gospođa jako voljela kada ga je prebacila u ovaj vrt.
Odmah je odlučio navaliti na ukusnu hranu.
Drugo jutro susjeda one gospođe izašla je u svoj vrt. Zaustavila se odmah na početku i pogledala oko sebe. Vrisnula je toliko jako da se i pijetao koji se baš spremao zakukurikati uplašio i odlučio pobjeći nazad u kokošinjac.
Većina njenog povrća preko noći je nestala! Ostalo je još samo par listova salate. A ispod jednog od listova spavao je jedan veliki zadovoljni puž.