VRIJEME ČITANJA: 10 MINUTA
Plavi Zec je već živio u domu svoga dječaka. Došao mu je kada je maleni imao samo 6 mjeseci i odmah postao najdraži plišanac.
Nakon njega, došle su i 2 papigice jedna bijela kao snijeg, a druga zelena kao travica. Papigice su bile često vrlo glasne dok su razgovarale međusobno ili se pak dovikivale s pticama iz dvorišta. To je Plavom Zecu nekada malo smetalo jer su ga znale vrlo rano probuditi, a često se radi njihove galame nije mogao koncentrirati niti na čitanje svojih najdražih slikovnica.
No nećemo sada o Plavom Zecu, to je za neku drugu priču. Danas pričamo o velikom danu kada je u kuću došla malena, vesela, pahuljasta loptica Pia.
Njezin petogodišnji dječak s nestrpljenjem ju je očekivao. Ne samo on nego i cijela njegova obitelj. Bio je prekrasan jesenski dan kada je otišao s mamom i tatom po svog psića. Koje veselje je to bilo! Nitko nije znao da li se dječak više veselio Piji ili Pia svom dječaku. Kada su došli kući prvo su zastali u dvorištu i malo se poigrali, a nakon toga, ušli su u kuću.
Pia je odmah odjurila u dječakovu sobu, skočila na krevet kao da je to već radila tisuću puta i legla tik do Plavog Zeca. Zec ju je mrko pogledao.
˝Hej ja sam tu došao prvi…. tvoje mjesto može biti dolje pored kreveta, a ne na krevetu progunđao je.˝
Bio je mrzovoljan i umoran jer je noć ranije, nakon što je njegov dječak zaspao, čitao svoju slikovnicu dugo u noć. Tada je, naime, bilo najbolje vrijeme za čitanje – brbljave papigice su spavale i bila je tišina.
Pia ga je znatiželjno ponjušila ne obazirući se ne njegovo gunđanje. Bila je tek štene, beba pas i Plavi Zec je pomislio da ona niti ne razumije zašto on gunđa. Kada ga je ponjušila poškakljala ga je po bijelom trbuhu pa se nasmijao. Nije mogao biti mrzovoljan na tako slatkog psića.
˝Samo da me ne poliže˝ pomislio je, onda ću biti sav slinav…. a ONDA mu je sinula još gora misao. ˝Ajmeeee!! A što ako se popiški na mene!!??? Gdje su joj pelene?!˝
Znao je on vrlo dobro da bebe moraju nositi pelene. Sjećao se kada je mama njegovog dječaka stavljala malenom pelene kad je bio beba.
˝Hmmmm.˝ Još je jednom dobro promotrio Pijinu guzu. Ne. Nije na njoj bilo nikakvih pelena! Plavi Zec je zabrinuto pogledao prema vratima sobe. Svu je nadu polagao u svog dječaka. ˝Sad će on doći i odvesti malu čupavicu s kreveta˝ pomislio je, ali….
na njegovo čudo dječak je došao i skočio veselo na krevet te se počeo igrati sa psićem.
Oboje su skakali na krevet i s kreveta, a onda je dječak uzeo Piu i krenuo s njom slagati legiće.
Zec je odahnuo.
Čuo je zvukove legića koje je obožavao, pa mu je bilo malo žao što se i on ne igra s malim psom i svojim dječakom, ali baš kako je to pomislio dvije male ručice su izvirile na krevet i zgrabile ga za plave uši.
Čuo je dječakov veseli glasić: ˝zec i ti ćeš se igrati s nama, ali prvo da te upoznam s Piom. Vidiš ovo je Pia.. Pia, hej! Pia pogledaj..ovo je moj plavi zec¨ upoznao ih je dječak ne znajući da su se Pia i Plavi Zec već upoznali.
Stavio je zeca pored sebe i krenuo slagati dvorac od legića dok je Pia skakutala po legićima i zecu skačući lijevo desno, gore dolje. Mahala je malenim repićem i njuškala okolo sve na što je njena mala crna njuškica naletjela. Bila je jako zadovoljna novim domom i svojim malenim, kovrčavim dječakom, a svidio joj se i Plavi Zec.
Još je malo skakutala po sobi i po legićima, a onda joj se počelo jako spavati. Zijevnula je i legla je pored zeca. Gledala je dječaka kako završava dvorac…. Polako je utonula u san. Sanjala je svoju novu obitelj i u snu veselo mahala repićem.