VRIJEME ČITANJA: 15 MINUTA

Prošlo je već više od mjesec dana od kada je mala, čupava i vesela pesica Pia došla u dom svojeg dječaka. Plavi Zec i ona su se već dobro slagali i zajedno su spavali na dječakovom krevetu. Plavi Zec je bio njegov najdraži plišanac. Bio je to jedan mekani plavi zec koji je volio čitati slikovnice, slušati priče i putovati svijetom.

Pia je na početku spavala kod dječakovih nogu, međutim svaku noć bi malo pomalo otpuzala do njegovog jastuka gdje bi zadovoljna zaspala dubokim snom. Dječakova mama joj je neko vrijeme pokušavala objasniti da psi ne bi trebali spavati s glavom na jastuku koliko god slatki bili, no Pia ili nije razumjela ili se pravila da ne razumije. Poznavajući Piu, Plavi Zec je bio siguran da se samo pravila da ne razumije. Kako god bilo, Pia je na kraju spavala s glavom na jastuku i nitko to više nije dovodio u pitanje.

To zimsko jutro sunčeve zrake su provirile kroz prozor i obasjale dvije glavice. Jedna je bila čupava i pseća, a druga je bila glavica petogodišnjeg dječačića.
Pia je prva otvorila oči. Protegnula se, zijevnula i ponjušila malenoga. Malo ga je i licnula po uhu koje je virilo ispod njegovih smeđih kovrčica. Dječak se zasmijuljio, protegnuo, okrenuo na drugu stranu i nastavio spavati. Pia se ustala i odšetala do dna kreveta. Pogledala je znatiželjno kroz prozor, vani je sve bilo bijelo. ˝Što li je to?˝ pomislila je. Vani je ulica bila bijela, drveće je izgledalo kao da nosi bijele ogrtače,  a umjesto automobila vidjela je samo velike nakupine nečega bijelog.

Pogledala je prema zecu. Bio je budan pa se zaletila do njega, zgrabila ga za plave uši i odvukla do prozora. ˝Hej!˝ rekao je zec. ˝Kakvo je to navlačenje za uši, hoćeš da ja tebe navlačim za tvoje uši? Ili možda rep?˝ rekao je mrzovoljno. Pia ga je veselo polizala u znak isprike.
Plavi zec je baš nešto htio reći oko lizanja i sline, ali tada je pogledao kroz prozor. ˝Snijeg!!˝ Zaurlao je veselo. ˝Snijeg je pao!˝. Pia je bila zadovoljna, sada je znala kako se to bijelo vani zove. Snijeg. I znala je da je to nešto lijepo jer da nije zec se sigurno ne bi toliko razveselio.

Brzo je otrčala nazad na prednji dio kreveta do dječakove usnule glavice. Počela je skakati po njemu i lizati ga i gurati vlažnom njuškicom kako bi ga probudila.
Dječak se sada već razbudio i počeo se veselo smijati, ˝Piaaa, škakljaš me!˝ vrisnuo je od sreće.
Pia se oduševila kada je vidjela da je dječak budan. Počela je cviliti od sreće i vrtiti se u krug veselo mašući repićem.
Plavi zec ih nije gledao, on je gledao van kroz prozor i uživao u prekrasnom bijelom krajoliku.

Dječak je sjeo na krevet i pogledao kroz prozor. Širom je otvorio oči koje su zaiskrile od sreće. ˝SNIJEEEEEEGGGG˝ zaurlao je još glasnije nego Plavi Zec prije njega. Iskočio je iz kreveta i zaletio se prema prozoru. Pritisnuo je nosić na hladno staklo. Kada je izdahnuo topli zrak je zamaglio dio stakla oko njegovog nosa.
˝Mama, mama, maaaamaaaa˝ počeo je vikati ne mičući nos sa stakla. Pia je skočila s kreveta i zalajala kako bi mu pomogla dozvati mamu. Plavi Zec je i dalje mirno sjedio na krevetu gledajući očarano kroz prozor.

Mama je uletila u sobu. ˝Što se dogodilo? Čemu takva galama?˝upitala je praveći se da ne zna o čemu je riječ. Imala je osmjeh na licu. Mama je, kao i svaka mama imala čarobne moći i točno je znala po glasu svoga mališana što se događa. Vidjela je i ona snijeg ujutro kada se probudila. Samo je čekala da čuje zvuk malih bosih nožica koje će dojuriti kada se probude.
Nije doduše očekivala da će umjesto toga začuti urlanje iz susjedne sobe.
Bilo je 7 sati ujutro i nedjelja, mama je bila sigurna da susjedi nakon ove galame više ne spavaju.
Uzela je svog mališana u ruke, zagrlila ga, utisnula mu poljubac u čelo, pa još jedan u vrh sada već hladnog nosića. Zajedno su gledali kroz prozor.
Mališan je rekao: ˝Mama idemo van na snijeg! Molim te idemo odmah!˝ Pia je gledala u mamu, pa u vrata sobe, pa opet u mamu i mahala repićem kao da i ona moli da ide na snijeg. Mama se nasmijala i rekla: ˝prvo doručak, a onda snijeg.˝
Stavila je malenog dolje i rekla mu da ode nazad u krevet, a ona će mu donjesti doručak. Piu je pozvala sam sobom u kuhinju i dala joj hrane pa je na kraju Pia zadovoljno zaključila da je ona jako važan član obitelji kada je prva dobila doručak.
Kada je dječak pojeo svoj doručak, jedan od onih koje je najviše volio, gris na mlijeku s čokoladom, krenuo se oblačiti. Mama mu je pripremila zimsku vesticu i prekrasan, žuti skafander za snijeg. Tu je bila i topla plava, zimska kapa, šal i par debelih rukavica.
Mališan je uzeo jedan mali šal s ušima koji je koristio kada je bio skroz mali i zamotao ga zecu oko vrata. Naravno da je i Plavi zec morao ići s njima u dvorište.
Jedino Pia nije trebala ništa, bila je čupava i imala dugu dlaku pa njoj hladnoća nije smetala.
Maleni je zadovoljno rekao: ˝mama, spreman sam. Idemo van.˝
Mama ga je pogledala smijući se veselo. Pia ga je isto pogledala i naherila zbunjeno čupavu glavicu gledajući u njegova stopala.
Mama je rekla: ˝Ljubavi, a cipele?˝ Dječak je pogledao svoja bosa stopala. ˝Ups!˝rekao je i prasnuo u smijeh skupa s mamom.
Brzo je obukao svoje čizmice i tako zabundan kao mali medvjedić zgrabio svog zeca i izletio van. Pia je jurnula za njim. Mama ih je slijedila.

Čim su izašli iz kuće dočekao ih je duboki, bijeli, hladni pokrivač..
Dječak je odmah skočio u tu bjelinu zadovoljno vrišteći. Pia se zaustavila u zadnji trenutak tik na vratima. Sumnjičavo je pogledala to što su svi oko nje nazivali snijegom. Spustila je njuškicu i onjušila mekani pokrivač. Puhnula je i pahuljice snijega odvojile su se od poda i završile ravno na njezinom crnom nosiću. Zatresla je glavicom. ˝nešto me uštipnulo za nos˝ zalajala je Plavom Zecu koji je jedini razumio pseći jezik. A kako i ne bi kad je čitao toliko knjiga.
Nasmijao se i rekao: ˝Pia to te hladnoća uštipnula za nos! Snijeg je hladan i zrak oko njega je hladan. Mora biti takav inače bi se otopio i nestao˝.
Pia je odlučila gurnuti jednu šapicu u snijeg. ˝Brrr˝zalajala je ponovno, ali Zec ju više nije slušao, on se bacio za dječakom i uživao u svom najdražem godišnjem dobu. ˝Moj dječak se rodio na dan kad je padao snijeg˝ pomislio je s puno ljubavi u svom zečjem srcu.
Pia i dalje nije bila uvjerena da je snijeg super, ali kada je vidjela malenog dječaka i Zeca kako skaču i vrište više nije mogla izdržati i bacila se za njima.
Mama se nasmijala kada je vidjela samo vršak Pijinog repa kako viri iz dubokog snijega. Stajala je pored vrata i uživala gledajući ih kako uživaju.
Pia se vrlo brzo naviknula da ju hladnoća snijega štipa pa uskoro više to nije niti primjećivala. Bacila se na svoga dječaka i počela se igrati s njime. Snijeg je frcao na sve strane, a oni su se još dugo tako igrali.
Tu večer svi su bili toliko umorni da su zaspali čim su dotaknuli krevet.

Čim su izašli iz kuće dočekao ih je duboki, bijeli, hladni pokrivač..
Dječak je odmah skočio u bijei pokrivač zadovoljno vrišteći. Pia se zaustavila u zadnji trenutak tik na vratima. Sumnjičavo je pogledala to što su svi oko nje nazivali snijegom. Spustila je njuškicu i onjušila mekani pokrivač. Puhnula je i pahuljice snijega odvojile su se od poda i završile ravno na njezinom crnom nosiću. Zatresla je glavicom. ˝nešto me uštipnulo za nos˝ zalajala je Plavom Zecu koji je jedini razumio pseći jezik. A kako i ne bi kad je čitao toliko knjiga.
Nasmijao se i rekao: ˝Pia to te hladnoća uštipnula za nos! Snijeg je hladan i zrak oko njega je hladan. Mora biti takav inače bi se otopio i nestao˝.
Pia je odlučila gurnuti jednu šapicu u snijeg. ˝Brrr˝zalajala je ponovno, ali Zec ju više nije slušao, on se bacio za dječakom i uživao u svom najdražem godišnjem dobu. ˝Moj dječak se rodio na dan kad je padao snijeg˝ pomislio je s puno ljubavi u svom zečjem srcu.
Pia i dalje nije bila uvjerena da je snijeg super, ali kada je vidjela malenog dječaka i Zeca kako skaču i vrište više nije mogla izdržati i bacila se za njima.
Mama se nasmijala kada je vidjela samo vršak Pijinog repa kako viri iz dubokog snijega. Stajala je pored vrata i uživala gledajući ih kako uživaju.
Pia se vrlo brzo naviknula da ju hladnoća snijega štipa pa uskoro više to nije niti primjećivala. Bacila se na svoga dječaka i počela se igrati s njime. Snijeg je frcao na sve strane, a oni su se još dugo tako igrali.
Tu večer svi su bili toliko umorni da su zaspali odmah nakon večere, bez da su pogledali crtić prije spavanja.

Čiča miča, gotova je ova priča!