VRIJEME ČITANJA: 10 MINUTA
Bila je subota i Pia je ležala na dječakovom krevetu. Rastegnula se koliko je dugačka i široka na mekanom poplunu i uživala u mirnoj suboti. Plavi Zec je sjedio pored nje i čitao svoju slikovnicu. Papigice su dremuckale na prečkici i bila je tišina. Dječak je otišao s mamom kupiti nove cipele pa su Pia i Zec bili sami, ako ne računamo uspavane papigice.
˝Pia˝rekao je Plavi Zec. ˝Pročitat ću ti priču iz svoje slikovnice. Vrijeme je da i ti počneš slušati priče. One oplemenjuju dušu, a i jako su zabavne˝ nastavio je mirnim glasom. Pia je znatiželjno podignula glavicu i naćulila uši.
Plavi Zec je započeo priču.
˝ Jednom davno, negdje daleko u visokim planinama, postojalo je začarano kraljevstvo. Ono nije oduvijek bilo začarano, dapače bilo je to nekoć sasvim obično i ni po čemu posebno kraljevstvo.
Jednoga dana vladar tog kraljevstva šetao je planinama sa svoja tri sina. Sinovi su bili krasni mladići, jedan ljepši i hrabriji od drugoga. Sva trojica na ponos svome ocu kralju koji ih je volio više od života.
Dok su oni tako šetali na putu im se stvori prekrasna mlada djevojka crne kose kao ugljen i velikih zelenih očiju. Iako prekrasne, njene oči su bile pune suza, a njen pogled tužan..
Kralj ju je upitao zašto je tužna, a ona im je odgovorila da ju je zla vještica koja živi u tim krajevima otela i zatočila u svoju kolibu te da smije izaći iz kolibe samo kako bi otišla na izvor po čistu vodu. Tužna djevojka zatim je nestala brzo kako je i došla.
Najstariji sin koji se na prvi pogleda zaljubio u prekrasnu djevojku odmah ju je htio spasiti pa je zamolio kralja da pozove dvorskog čarobnjaka kako bi im on pomogao pronaći vješticu. Naime nitko nije znao gdje se skriva zla vještica.
Prošlo je cijelo popodne prije nego se stari čarobnjak napokon pojavio. Bio je on simpatičan djedica potpuno bijele duge kose i velikih, pametnih smeđih očiju. Na glavi je nosio ljubičasti šešir prepun neobičnih šara.
Odmah im je potvrdio da je zaista u kraljevstvu postojala jedna zla vještica, ali godinama nitko za nju nije čuo pa su mislili da se odselila u ravnije krajeve. Također ih je obavijestio da susjedno kraljevstvo traži svoju nestalu princezu crne kose i zelenih očiju. Nakon toga popio je čašu hladne vode i uzeo u ruke svoju staklenu kuglu te pogledao u nju. Na početku nije uspio ništa vidjeti, a onda se sjetio obrisati kuglu od debelog sloja prašine koja se s vremenom nakupila.
Saznali su da vještica živi u kućici na vrhu planine i da tamo drži zatočenu djevojku.
˝Postoji način kako ubiti ovu vrstu vještice˝, rekao je čarobnjak. Nakon minute promišljanja nastavio je: ˝morate ju zaliti toplom vodom. Tada će se ona otopiti, a djevojka će biti slobodna. Ne postoji drugi način.˝
Kralj i njegova tri sina okupili su pratnju – tri hrabra vojnika kraljevske garde. Na sebi su nosili ljubičaste oklope, a u rukama mačeve. Odmah su krenuli prema vrhu planine u potragu za kolibom vještice.
Najstariji sin je sa sobom nosio vruću vodu.
Kada su napokon pronašli kolibicu, okružili su je i sakrili se… svi osim kralja. On je prišao vratima i pokucao.
Vještica mu je oprezno otvorila vrata. Bila je smežurana, sitna, sa zelenom kosom koja je ličila na vrh metle i dlakom koja joj je virila iz madeža na vrhu nosa. Njezin je pogled bio zao.
Lukavi kralj se prisilio nasmiješiti kada ju je ugledao i odmah joj je dao kompliment. Rekao joj je da ima prekrasnu kosu. Vještica nije čula lijepu riječ na račun svog izgleda već nekoliko stoljeća pa je ostala zbunjena, ali svejedno polaskana.
Uto se iz njene kolibice začuo plač otete djevojke…
Kralj se pravio da ništa ne čuje te je pozvao vješticu u šetnju. Dan je bio prekrasan i sunčan pa je ona, ne sluteći ništa, pristala. Dok su kralj i vještica šetali, iz žbunja odjednom iskoči kraljev najstariji sin i zali vješticu toplom vodom!
˝NEEE!!!˝ vrisnula je vještica, ali bilo je prekasno. No bila je i ona lukava pa je prije nego se počela topiti bacila kletvu na kralja i njegovo kraljevstvo. I tako je kraljevstvo začarano. Biti će nevidljivo skoro cijele godine. Ljudi će ga moći vidjeti samo jedan dan u godini – na dan kada je vještica bacila kletvu.
Budući da vještice više nije bilo, zauvijek je ostala tajna kako prekinuti čaroliju nad kraljevstvom.
Crnokosu princezu su spasili i vratili je u susjedno kraljevstvo. Kao nagradu najstariji kraljev sin je zatražio njenu ruku vidjevši da se i ona u njega zaljubila pa su se tako nakon nekog vremena i vjenčali te skupa sretno živjeli u začaranom kraljevstvu.˝
˝Čiča miča gotova je priča˝ rekao je Plavi Zec i pogledao Piu koja je spavala dubokim snom.